Kako rad radi - Sergiu Matis & Mila Pavićević @ Hrvatsko narodno kazalište, 16.09.2017.

Kako rad radi

Sergiu Matis & Mila Pavićević

16.09.2017. u 13:00 @ Hrvatsko narodno kazalište, Zagreb

Kako rad radi serija je događanja u sklopu zajedničkoga projekta Ništa tromo u svijetu BADco. i Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu kroz koju svoj rad predstavljaju nama bliski umjetnici.

 

Upoznali smo se u video-igri, tumarajući ruševinama virtualnih slamova u potrazi za objektima-zombijima. Cilj nam je bio da ih oživimo, da postanu tehnologizirana forma života koja će se izložiti u stalno korištenim prostorima u kojima njihov ples postaje moguć. Razvili smo navigacijske alate i organizirani komunikacijski sustav koji nam omogućuje da prelazimo s jedne razine na drugu, bez nekog jasnog cilja – osim možda zabave; da se gubimo u vlastitim groovovima ili da jednostavno vježbamo – virtuoznost.

Izmjenjivali smo pikseliziranu tvar, preslagaivali organske materijale i kontaminirali jedno drugo s teorijom i praksom slažući i razvijajući vidljivo misleće tijelo.

U zadnje vrijeme, Sergiu Matis zna često reći „I loooooove dancing“, pokušavajući sakriti bilo kakav trag ironije. Taj entuzijazam proizlazi iz njegova nedavnog povratka plesu koji sad promišlja kroz metodu koju naziva VTB. Njegovo tijelo je kontaminirano baletnim tehnikama poznate nacionalne-baletne škole postsocijalističke Rumunjske. Bez puno razmišljanja zaljubio se u disciplinu, preciznost i virtuoznost… Međutim, sve to, a onda i sve drugo vezano za balet, kasnije se vrlo lako stane prezirati i odbacivati.

Sergiu se često pita kako bi se danas bavio plesom da je kojim slučajem ostao u Rumunjskoj, a ne da se odlučio preseliti u Njemačku sa 18 godina života, ili da je pristao na stipendiju u kijevskoj baletnoj akademiji kad je imao tek deset.

Kakogod, Sergiu danas traži novu virtuoznost, učeći od strojeva, izmiješanih fragmenata prošlosti, probijajući se kroz, ali i pobijajući arhive – one privatne/osobne, ali i kanonske – zapadne plesne povijesti. Voli se igrati engleskim jezikom i njegovom performativnošću, koreografskim značenjima, flertujući s poezijom i teorijom uz mrlje tjelesnih lučevina i buku snažnog groovea. Glas pleše jednako kao i tijelo u Matisovom showu.

 

Mila Pavićević je dramaturginja, spisateljica i pjesnika koja trenutno obitava negdje između Berlina, Zagreba i Dubrovnika. Kao dramaturginja radi u različitim konstelacijama, uglavnom, u polju suvremenog plesa. Pokušava pisati redovito. I, iako su njezini tekstovi prevedeni širom svijeta Albanije i Makedonije do Japana i Južne Amerike, ne vjeruje u ideju pisca kao solo čina, umjesto toga preferira interdisciplinarni i suradnički rad. Njezino polje interesa uključuje kazalište Samuela Becketta i Bertolta Brechta, arhitekturu i ne-mjesta, pseudo-dokumentarizam, punk pokret, akcijske filmove sa superjunacima, pisanje putopisa i dnevnika i lake note hrvatske pop-glazbe.

Kako rad radi - Sergiu Matis & Mila Pavićević @ Hrvatsko narodno kazalište, 16.09.2017.

Kako rad radi

Sergiu Matis & Mila Pavićević

16.09.2017. u 13:00 @ Hrvatsko narodno kazalište, Zagreb

Kako rad radi serija je događanja u sklopu zajedničkoga projekta Ništa tromo u svijetu BADco. i Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu kroz koju svoj rad predstavljaju nama bliski umjetnici.

 

Upoznali smo se u video-igri, tumarajući ruševinama virtualnih slamova u potrazi za objektima-zombijima. Cilj nam je bio da ih oživimo, da postanu tehnologizirana forma života koja će se izložiti u stalno korištenim prostorima u kojima njihov ples postaje moguć. Razvili smo navigacijske alate i organizirani komunikacijski sustav koji nam omogućuje da prelazimo s jedne razine na drugu, bez nekog jasnog cilja – osim možda zabave; da se gubimo u vlastitim groovovima ili da jednostavno vježbamo – virtuoznost.

Izmjenjivali smo pikseliziranu tvar, preslagaivali organske materijale i kontaminirali jedno drugo s teorijom i praksom slažući i razvijajući vidljivo misleće tijelo.

U zadnje vrijeme, Sergiu Matis zna često reći „I loooooove dancing“, pokušavajući sakriti bilo kakav trag ironije. Taj entuzijazam proizlazi iz njegova nedavnog povratka plesu koji sad promišlja kroz metodu koju naziva VTB. Njegovo tijelo je kontaminirano baletnim tehnikama poznate nacionalne-baletne škole postsocijalističke Rumunjske. Bez puno razmišljanja zaljubio se u disciplinu, preciznost i virtuoznost… Međutim, sve to, a onda i sve drugo vezano za balet, kasnije se vrlo lako stane prezirati i odbacivati.

Sergiu se često pita kako bi se danas bavio plesom da je kojim slučajem ostao u Rumunjskoj, a ne da se odlučio preseliti u Njemačku sa 18 godina života, ili da je pristao na stipendiju u kijevskoj baletnoj akademiji kad je imao tek deset.

Kakogod, Sergiu danas traži novu virtuoznost, učeći od strojeva, izmiješanih fragmenata prošlosti, probijajući se kroz, ali i pobijajući arhive – one privatne/osobne, ali i kanonske – zapadne plesne povijesti. Voli se igrati engleskim jezikom i njegovom performativnošću, koreografskim značenjima, flertujući s poezijom i teorijom uz mrlje tjelesnih lučevina i buku snažnog groovea. Glas pleše jednako kao i tijelo u Matisovom showu.

 

Mila Pavićević je dramaturginja, spisateljica i pjesnika koja trenutno obitava negdje između Berlina, Zagreba i Dubrovnika. Kao dramaturginja radi u različitim konstelacijama, uglavnom, u polju suvremenog plesa. Pokušava pisati redovito. I, iako su njezini tekstovi prevedeni širom svijeta Albanije i Makedonije do Japana i Južne Amerike, ne vjeruje u ideju pisca kao solo čina, umjesto toga preferira interdisciplinarni i suradnički rad. Njezino polje interesa uključuje kazalište Samuela Becketta i Bertolta Brechta, arhitekturu i ne-mjesta, pseudo-dokumentarizam, punk pokret, akcijske filmove sa superjunacima, pisanje putopisa i dnevnika i lake note hrvatske pop-glazbe.