They ask you in interviews to disclose your obsessions. You expect those questions but deem them too obvious. Your answer is already prepared: "My work is like science, and science is like pornography. You isolate one detail and expose it to observation, repetition, permutation. In the future everyone will watch only their own porn material, their own experimental home movies... This obsession with isolation and detail, this I call scientific method. Black and Forth is about obsession, the obsession of watching, the obsession of forging a relationship between the observer and the observed, the obsessive search for the materiality of the invisible, the unexhibited and the unsubstantiated. Every scene on stage is a note to its own making, a note on the possibility of creating an image, a physiognomy of a world held as a promise in the image, the responsibility for the optical unconscious, a note to all that differentiates a technologically produced image from magic. The repertoire of this theater production has been determined by a translation of cinematic procedure and film production into theater. It is inspired by the work of authors and thinkers of structuralist film Tomislav Gotovac, Michael Snow, Slobodan Šijan and others. This production does not seek to translate one means of expression into another, but to inquire how theater must change to accommodate the showing of a cinematic object. We do not see film or theater as media, but as circuits of desire for the very apparatus of representation – BADco. as a theater collective understands the film script as a score of the image, the camera as a manual for watching, and film editing as the narrative function of theater. Theater which occurs in this meeting with film is already a place of missed opportunities, offering the viewer a visual contract with reality, a contract that depicts the eye as the performer, the theater as a watching reality. Returning to the theater what film had taken from it at the beginning of the twentieth century, and what film had left five decades later, we ask:What is the position of the viewer in watching? Are we related to the images that we see? Who are the off-screen, invisible people? When does the film extra become the performer, or the performer an extra in her own performance? The theatre production Black and Forth is a continuation of the project Responsibility for Things Seen commissioned by the curators' collective What, How and for Whom/WHW for the 54th International Art Exhibition – la Biennale di Venezia. The audience will have a chance to experience a stage version of the installation presented in Venice. Software developer Daniel Turing has developed an interactive computer system for the project, one that records and stores video material and edits it algorithmically in real time. The installation and the premiere of the theater production will be first presented in Zagreb in February 2012 as part of the exhibition of the Croatian participation at the 54th Venice Biennale One Needs to Live Self-Confidently... Watching. Performers: Pravdan Devlahović, Ana Kreitmeyer, Danijel Ljuboja, Nikolina Pristaš, Zrinka Užbinec Director: Goran Sergej Pristaš Choreography: Pravdan Devlahović, Ana Kreitmeyer, Nikolina Pristaš, Zrinka Užbinec Dramaturgy: Ivana Ivković, Tomislav Medak Software: Daniel Turing Cinematographer: Dinko Rupčić Costume design: Silvio Vujičić Light design: Alan Vukelić Sound: Jasmin Dasović Collaborators: Ana Martina Bakić i Ana Ogrizović Company manager: Lovro Rumiha The production presents the text Group Enjoyment by Antonio G. Lauer a.k.a. Tomislav Gotovac, courtesy of Sarah Gotovac. The production presents the film Chapter 2: Parametricism / “No Future” by BADco. (still image film, B/W, 2011) Photography: Dinko Rupčić Camera assistant: Hrvoje Franjić Video editing: Iva Kraljević Performers: BADco. i Ivo Kušek Architectural visualisation: Antun Sevšek Draftsmen: Igor Pauška, Slaven Josip Delalle Production assistant: Valentina Orešić Modelers: Lidija Živković, Ivana Hribar, Barbara Radelj Coproducers: BADco., Zagreb Youth Theatre Supported by: Zagreb City Council for Education, Culture and Sport; Ministry of Culture of Republic of Croatia The project was also rehearsed at the Culture Centre Novi Zagreb. Pitaju vas u intervjuu o Vašim opsesijama. Očekujete takvo pitanje, ali Vam se čini previše predvidljivim. Odgovarate unaprijed planiranim odgovorom: "To što ja radim je poput znanosti, a znanost ima puno sličnosti s pornografijom. Izoliraš jedan detalj i izložiš ga promatranju, ponavljanju, permutacijama. U budućnosti će svi gledati samo svoje porniće, svoje eksperimentalne filmove u kućnom kinu... Ta opsesija izolacijom i detaljem, to ja zovem znanstvenom metodom." Tamno i natrag predstava je opsesije, opsesije gledanja, opsesije stvaranja odnosa između gledatelja i gledanog, opsesivne potrage za materijalnošću nevidljivog, neprikazanog i nesadržajnog. Svaka scena u predstavi je i bilješka vlastitog stvaranja, bilješka mogućnosti stvaranja slike, fiziognomije svijeta koji slika obećava te odgovornosti za optičko nesvjesno, za sve što tehnološki proizvedenu sliku razlikuje od magije. Repertoar prikazanog u ovoj predstavi uvjetovan je prevođenjem filmskih procedura, načina filmske proizvodnje u teatar. Inspirirana radovima autora i promišljatelja strukturnog filma Tomislava Gotovca, Michaela Snowa, Slobodana Šijana i dr., predstava ne teži prevođenju iz jednog jezika u drugi nego se pita kako se teatar mora promijeniti kad u njemu želimo prikazati filmski objekt? Ne želeći shvatiti niti film niti kazalište kao medije, nego sklopove želje za samim aparatom prikazivanja, kazališni kolektiv BADco. razumijeva scenarij kao partituru za sliku, kameru kao priručnik za gledanje, a montažu kao pripovjednu funkciju teatra. Kazalište koje nastaje u ovom susretu s filmom mjesto je unaprijed propuštenih prilika koje gledatelju nudi vizualni ugovor sa stvarnošću, ugovor kojim oko postaje izvođač, a teatar gledajuća stvarnost. Vraćajući teatru ono što mu je film početkom dvadesetog stoljeća uzeo, a onda pola stoljeća kasnije napustio, postavljamo si pitanja: Gdje je pozicija gledatelja u gledanju? Imamo li veze sa slikama koje gledamo? Tko su neprikazani, nevidljivi ljudi? Kada statist postaje izvođač, a izvođač statist u vlastitoj izvedbi? Predstava Tamno i natrag nastavak je projekta Odgovornost za viđeno nastalog  na poziv kustoskog kolektiva Što, kako i za koga/WHW za 54. Venecijanski bijenale. Publika će imati priliku vidjeti i scensku verziju instalacije s venecijanske izložbe. Za potrebe projekta Daniel Turing razvio je interaktivni računalni sustav koji snima i pohranjuje video materijale te ih algoritamski montira u stvarnom vremenu. Instalacija i premijera predstave bit će izvedeni u sklopu zagrebačkog predstavljanja hrvatskog nastupa na 54. venecijanskom bijenalu pod naslovom Potrebno je živjeti samouvjereno... gledajući u veljači 2012. Izvođači: Pravdan Devlahović, Ana Kreitmeyer, Danijel Ljuboja, Nikolina Pristaš, Zrinka Užbinec Redatelj: Goran Sergej Pristaš Koreografija: Pravdan Devlahović, Ana Kreitmeyer, Nikolina Pristaš, Zrinka Užbinec Dramaturgija: Ivana Ivković, Tomislav Medak Softver: Daniel Turing Snimatelj: Dinko Rupčić Dizajn kostima: Silvio Vujičić Dizajn svjetla: Alan Vukelić Zvuk: Jasmin Dasović Suradnice na postavu: Ana Martina Bakić i Ana Ogrizović Producent: Lovro Rumiha U predstavi se koristi tekst Grupno uživanje Antonia G. Lauera a.k.a.Tomislava Gotovca. Prava ustupila Sarah Gotovac. U predstavi se prikazuje film BADco. Poglavlje 2: Parametricizam / “No Future” (fotofilm, c/b, 2011.) Snimatelj: Dinko Rupčić Asistent snimatelja: Hrvoje Franjić Montaža: Iva Kraljević Izvođači: BADco. i Ivo Kušek Arhitektonska vizualizacija: Antun Sevšek Crtači: Igor Pauška, Slaven Josip Delalle Asistent produkcije: Valentina Orešić Izrada objekata: Lidija Živković, Ivana Hribar, Barbara Radelj Koprodukcija: BADco., Zagrebačko kazalište mladih Projekt podržan od: Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba, Ministarstva kulture RH Projekt je dijelom pripreman u Centru za kulturu Novi Zagreb.