SEMI-INTERPRETATIONS or how to explain contemporary dance to an undead hare

“I don’t know how things stand. I know neither who I am nor what I want, but others say they know on my behalf, others, who define me, link me up, make me speak, interpret what I say, and enroll me. Whether I am a storm, a rat, a rock, a lake, a lion, a child, a worker, a gene, a slave, the unconscious, or a virus, they whisper to me, they suggest, they impose an interpretation of what I am and what I could be .”
Bruno Latour, The Pasteurization of France

Composition and modulation: Nikolina Pristaš

Notes and blackboxing: Goran Sergej Pristaš

Sound design: Jasmin Dasović

Light design: Alan Vukelić

Costume design: Silvio Vujičić

Hare: Ana Ogrizović

Technical support: Marcell Mars

Speculative dimension: Pravdan Devlahović, Ana Kreitmeyer, Ivana Ivković, Tomislav Medak, Zrinka Užbinec.

Producer: Lovro Rumiha

Semi-inspired by the work of: Joseph Beuys, François Delsarte, Franz Kafka, Steven Shaviro, Bruno Latour and Graham Harman

Project was made in: Culture Centre Novi Zagreb, Zagreb centre for independant culture and youth – Pogon and Culture Centre Kalvarija (Rijeka).

Thanks to: Drugo more (Rijeka), Petar Milat, Marin Blažević, grandmas and grandpas.

Project is supported by: Zagreb City Office for Education, Culture and Sport, Ministry of Culture RH

A pre-premiere presentation in the framework of Zoom festival by Drugo more 04.09.2010 @ HKD na Sušaku, Rijeka.

Premiere in the program of Perforations Festival 21.10.2010 @ Kino Mosor, Zagreb

 

 

POLUINTERPRETACIJE ili kako objasniti suvremeni ples nemrtvom zecu

“Ne znam kako stvari stoje. Ne znam ni tko sam ni što želim, ali drugi tvrde da to znaju za mene, drugi koji me određuju, tjeraju me na govor, interpretiraju moje riječi i uključuju me. Bilo da sam oluja, štakor, stijena, jezero, lav, dijete, radnik, gen, rob, nesvjesno ili virus, oni mi šapuću, navode me, nameću interpretaciju toga što sam i što mogu biti.”
Bruno Latour, Pasterizacija Francuske

Nastanak suvremenog plesa i njegovih ranih tehnika povijesno je vezan za teorije geste, prvenstveno iz utjecajnih učenja o tehnikama govorništva i retorici Francoisa Delsartea. S posebnim fokusom na njegovu pomnu analitiku prirodnosti i arificijelnosti u pokretu, prije svega u govorništvu, ali i glumi zabranjenu paralelnu gestu, u ovoj koreografskoj studiji zanima nas pomak plesa od retoričke geste u proceduralnu retoriku, odnos između “govora” i uvjeravanja u plesu te njegove temeljne oprečnosti spram prirodnosti koja je u plesu zamijenila ideologiju lakoće iz baleta.

Krenuvši od “slike” u podnaslovu parafraziranog Beuysovog antologijskog performansa, zanima nas kako ples izgleda ne iz perspektive gledatelja ili izvođača nego svih povučenih objekata čija “prirodna” mrtvost uvijek povlači tijelo iz svijeta živih u crnu kutiju nemrtvih.

Kompozicija i modulacije: Nikolina Pristaš

Bilješke i blackboxing: Goran Sergej Pristaš

Dizajn zvuka: Jasmin Dasović

Dizajn svjetla: Alan Vukelić

Dizajn kostima: Silvio Vujičić

Zec: Ana Ogrizović

Tehnička podrška: Marcell Mars

Spekulativna dimenzija: Pravdan Devlahović, Ana Kreitmeyer, Ivana Ivković, Tomislav Medak, Zrinka Užbinec.

Producent: Lovro Rumiha

Poluinspirirano radovima: Josepha Beuysa, Françoisa Delsartea, Franza Kafke, Stevena Shavira, Brune Latoura i Grahama Harmana

Projekt pripreman u: Centru za kulturu Novi Zagreb, Zagrebačkom centru za nezavisnu kulturu i mlade – Pogon, Kulturnom domu Kalvarija (Rijeka)

Zahvaljujemo: Drugom moru (Rijeka), Petru Milatu, Marinu Blaževiću, bakama i didama

Projekt podržan od: Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba, Ministarstva kulure RH

Predpremijerna prezentacija u sklopu Zoom festivala Drugog mora 04.09.2010. @ HKD na Sušaku, Rijeka.

Premijera u sklopu festivala Perforacije 21.10.2010. @ Kino Mosor, Zagreb