choreography / koreografija: Nikolina Pristaš (2), Pravdan Devlahović (tri), Aleksandra Janeva Imfeld (4)
dramaturgy / dramaturgija: Ivana Sajko, Goran Sergej Pristaš
light design / dizajn rasvjete: Goran Petercol
costume design / dizajn kostima: Silvio Vujičić
preformers / izvode: Jelena Vukmirica, Saša Božić, Nikolina Pristaš, Pravdan Devlahović, Aleksandra Janeva Imfeld
2
2tri4 is a dance performance that represents works by three young choreographers within a segmented frame. As these are debuting choreographies by these authors, our wish is to create possibility for the surfacing of the autonomy of their choreographic writing and to keep only those formal premises shared by the three choreographers (the joint choice of music composer, costume designer, light designer and two dramaturges).
2 is an intimate<!– @page { size: 8.5in 11in; margin: 0.79in } P { margin-bottom: 0.08in } –, pulsating dance piece uniting two different bodies, two different natures of movement. 2 is an attempt to keep in contact in spite of intentionally imposed obstacles: to shut one’s eyes, to listen to the body of the other and find the mute language of communication. To be blind on stage is not a metaphorical denial of the visual but a search for a more intense sensibility to the vibrations that fill the space around the dancers. 2 is a struggle for stability through the minimal mechanisms that support the structure: breathing, sounds, vibrations of the air, memory of space, feeling for the invisible other.
Performed by: Jelena Vukmirica / Ana Kreitmeyer, Nikolina Pristaš
tri emerges from an enthusiasm for form, from the triangle and its diagonal dispersion, from the images of bodies in space which by shifting positions also modify the spacing and from these shifts derive their poetic potential. tri(o) is a closed form – harmony that is constantly on the verge of being thrown out of balance. Disbalance as a precondition of movement, but also a possible source of movement, a reason for support and creation of a new contact that will sustain the unity. An intentional move out of balance breaks the starting composition and personalizes geometry through intuitive search for the return of harmony.
Performed by: Aleksandra Janeva Imfeld, Nikolina Pristaš, Pravdan Devlahović
4 is derived from the continuity of the first motif – the nature of a single movement. It initiates a sequence being developed, changed, translated from one body to another and achieves continuous interaction among 4 performers who create variations of the same motif by detaching it from recognizability. Within this mechanical logic, the body creates by connecting 4 elements which together make a machine dependent on a constant and unchangeable axis – the object in space. Thinking in terms of mechanisms becomes a challenge, parts of the body a device and the movement combinations a method for closing the circle – end of work.
Performed by: Saša Božić, Nikolina Pristaš, Pravdan Devlahović, Aleksandra Janeva Imfeld
Co-production: BADco. and Zagreb Dance Company
supported by: City Office for Culture, Zagreb
2tri4 je plesna predstava koja unutar dijeljenog okvira predstavlja radove troje mladih koreografa. Kako je riječ o prvim koreografijama tih autora želja je bila omogućiti da autonomnost koreografskih rukopisa izađe na vidjelo, a zadržati samo pojedine formalne zadatosti koje su dijeljene od svo troje koreografa (zajednički odabir kompozitora, kostimografa, dizajnera svjetla i dramaturga).
2 je intimna – objedinjuje 2 različita tijela, 2 različita karaktera pokreta. 2 je temeljena na pokušaju da se održi kontakt unatoč namjerno zadanim preprekama: zatvoriti oči, osluškivati tijelo drugog i pronaći nijemi jezik komunikacije. Biti slijepa na sceni nije metaforičko uskraćivanje vizualnog, već upravo rad na pojačanoj osjetljivosti na vibracije koje ispunjavaju prostor oko plesačica. 2 je borba za stabilnost kroz minimalne mehanizme koji podržavaju strukturu: disanje, zvukove, vibracije zraka, memoriju prostora, osjećaj za drugog – nevidljivog.
Izvode: Jelena Vukmirica / Ana Kreitmeyer, Nikolina Pristaš
tri nastaje iz oduševljenja formom, iz trokuta i njegovog rastavljanja u dijagonalu, iz slika tijela u prostoru koja mijenjajući pozicije mijenjaju i prostor te iz promjena crpe svoj poetični potencijal. tri(o) je zatvorena forma – sklad koji se konstantno pokušava izbaciti iz ravnoteže. Neravnoteža je preduvijet kretanju, ali i mogući uzrok kretanja, razlog za podršku i osmišljanje novog kontakta koji će očuvati cjelinu. Ona je razlog za biti na sceni, budući da hotimični pomak iz balansa razara početnu kompoziciju i privatizira geometriju kroz intuitivnu potragu za povratkom sklada.
Izvode: Aleksandra Janeva Imfeld, Nikolina Pristaš, Pravdan Devlahović
4 je izveden iz kontinuiteta prvog motiva – iz prirode jednog pokreta. On načima niz što ga razvija, mijenja, prenosi s tijela na tijelo, ostvaruje stalnu interakciju između 4 plesača koji proizvode varijacije istog odvajajući se od prepoznatljivosti početnog motiva. Tijelo stvara unutar logike mehanike, iz povezanosti 4 elementa koji zajedno čine stroj ovisan o konstantnoj i nepromjenjivoj osovini – objektu u prostoru. Mehaničko razmišljanje postaje izazov, dijelovi tijela sredstvo, a kombinatorika metoda za zatvaranje cjeline – prestanak rada.
Izvode: Saša Božić, Aleksandra Janeva Imfeld, Nikolina Pristaš, Pravdan Devlahović
Predstava realizirana u koprodukciji BADco. i Zagrebačkog Plesnog Ansambla
Predstava je nastala uz potporu: Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba
